Već u djetinjstvu smo slušali bajke o 'princu na bijelom konju' i idealnoj ljubavi koja traje vječno i to nam je ušlo duboko u podsvijest... Za tim 'princom' čeznemo, ka idealnoj ljubavi težimo i polako se udaljavamo od realnosti, ulazimo u jedan idealizirani svijet. Taj se svijet nalazi na razini 'slike', odnosno našeg uma. Što se dešava u stvarnosti, u realnom životu, na ostalim razinama, u odnosu sa pravim partnerom? Stvari izgledaju prilično drugačije.. Ali budući da mi imamo našu sliku iz podsvijesti koja nam je 'model', teško ili nikako ne prihvaćamo realno stanje na terenu i ulazimo u veliki konflikt (sami sa sobom i sa partnerom), te na sve moguće načine pokušavamo izjednačiti našu idealnu sliku sa onim što imamo u živo ispred sebe, sa partnerom od krvi i mesa, osjećaja, zahtjeva, mana...
No, krenimo ispočetka i pogledajmo kako sve počinje, odnosno zašto sve ode krivo..
Stvaranje idealne slike
Dakle, kad odrastemo i kada dođe vrijeme, iz podsvijesti izvučemo sve parametre i na nekoj (neprizemljenoj) razini našega bića stvorimo sliku idealnog partnera. To se radi tako da prema našim mjerilima napravimo točnu sliku partnera kakvog bismo željeli imati, proporcije, boju kose, osobine, što bi trebao raditi, što bi ga trebalo interesirati, kakav bi trebao biti u kući, krevetu, društvu.. koliko bi trebao zarađivati i na koji način bi nas trebao obožavati. Toliko se uživimo u tu sliku, podupremo je sa osjećajima, željama, čežnjom, tako da ona postane skoro živa, ima ogomnu energiju, počne djelovati kao program... i sada samo čekamo da se pojavi 'gospodin Pravi' koji će najbolje odgovarati našem opisu... I kad se stvarni partner pojavi (koji u većini slučajeva nimalo ne sliči našoj slici), uguramo ga u idealan okvir koji smo osmislili.. Stavimo si ružičaste naočale i to upakiramo u frazu 'evo, takvog sam željela, to je točno to što meni treba, baš ima nešto posebno, neku posebnu energiju koja me privlači, to je moja druga polovica, moja srodna duša, ispunjava svaki moj djelić..' Uz takvog partnera osjećat ćemo se potpuno i takav je život zapravo bajka.. Sliku ovdje zamrznemo da se slučajno ne pokvari (još uvijek se nalazimo na neprizemljenoj razini)...ovdje se rađa klica straha i dovodi nas do osjećaja koji nas smeta, jer o takvom 'savršenom' partneru postajemo ovisni i zabrinemo se, pitamo se što ako nam ga netko uzme ili nas on ostavi, i zato ga odmah čvrsto zgrabimo i preuzmemo kontrolu (vrlo suptilno) na svim strateškim položajima..U ovoj fazi nemamo prevelikih problema (osim malo straha za rezervu). Leptirići su nam u trbuhu i maštamo o prekrasnom, romantičnom životu sa prekrasnim partnerom (za razliku od života kakav smo do sada imali, ovaj put će sigurno biti nešto sasvim drugačije jer je on drugačiji od svih koje smo do sada sreli!!. Super, baš smo zadovoljni...). Možda je ostala neka smetnja ili grižnja savjesti iz prošle veze.., ali nema veze, to odmah na početku pospremimo na sigurno mjesto u najdublju podsvijest jer nema smisla da nešto staro smeta tako prekrasnoj novoj vezi, sve će se to pod okriljem našeg novog partnera i zaljubljenosti zaboraviti, možda ako budemo imali sreće čak i izbrisati....Pojam zaljubljenost odmah na početku unaprijedimo u pojam vječna ljubav jer je u tom trenutku to za nas kraj svijeta i uopće si ne dozvoljavamo razmišljati da smo možda samo zaljubljeni..
Prisjetimo se te životne faze i osvijestimo sebe u njoj...
...nastavak slijedi....