Portal sakura.si uporablja piškotke (eng. cookies), da lahko z analizo obiska izboljšujemo storitev, za namene oglaševanja ter raziskave rabe spleta.
Prosimo vas, da nam prijazno dovolite, da na vaš računalnik naložimo piškotke za ta namen. V primeru, da boste nadaljevali z uporabo naše spletne strani, bomo to razumeli kot privolitev. Več informacij o piškotkih..
Se strinjam
Ne strinjam

Kako se i zašto prepustiti partneru....

Objavljeno: 20.07.2014

Prebacivanje fokusa sa partnera na nas
Ono što nas kod drugoga najviše smeta, to je problem kod nas samih (ta naša karakteristika ili 'mana' je okidač za točno ono djelovanje koje nas kod partnera najviše smeta i što mu najviše zamjeramo). Partner je stvarno naše najbolje ogledalo. Prilikom gledanja u to ogledalo trebamo biti jako iskreni jer je ogledalo obično zamagljeno i mislimo (zapravo smo sto posto sigurni) da prikazuje nekog drugog, a ne nas.. uopće nema šanse da smo to mi i teorija da je partner naše ogledalo čini nam se totalno promašena!! Ali nije... i ima puno slojeva. Korisno je ući duboko u sebe i problem pogledati iz perspektive 'želim uistinu vidjeti kakav sam', a ne 'ja sam u pravu jer su moji interesi, želje i stavovi u životu te i te i čvrsto stojim iza svojih uvjerenja' (pri čemu obično stalno pronalazimo opravdanja samome sebi zašto se tako ponašamo...). Prva i najveća zamka na kojoj većina pada je da postojećeg partnera zamjenimo sa drugim, idealnijim i to potkrijepimo sa svim mogućim argumentima. Ako prijeđemo tu fazu i krenemo od činjeničnog života u kojem se nalazimo (odnosno koji si je naša duša iz nekog razloga izabrala) i od odluke 'idem vidjeti gdje je nastala blokada u postojećem životu', 'idem upoznavanjem i promjenom sebe (to nije promjena prema van, već promjena prema sebi), ovaj život i situacije napraviti idealnim'. U tom trenutku fokus sa partnera prelazi na nas, počinjemo se baviti sobom, a ne njim (što ne znači da njega isključujemo iz života ili smo prema njemu agresivni jer je višak, on je u toj fazii vrlo vrijedna stavka jer u svakom trenutku vidimo gdje se nalazimo na našem putu prihvaćanja, odnosno da li nam je putanja silazna ili uzlazna). Dozvolimo si pogledati što smo mi zapravo i tu počinje naš, vjerojatno prvo veliki pad, a onda strmi uspon.. Počinjemo se promatrati... woww.. tko bi rekao da smo to mi i kako je lijepo posvetiti se sebi, koliko ispunjava. Nije baš lijepo sve što vidimo, ali nakon prvog šoka prihvatimo da je i taj nelijepi dio, dio nas. Dolazi do olakšanja, tu jačamo, javlja se samopouzdanje. Jer to smo mi, tu teče naša energija, tu smo jaki..

Zapravo smo mi podsvjesno sebi napravili okvir u koji sebe želimo strapati. I budući da smo samo skoncentrirani na to da promijenimo partnera, ne vidimo da nas nešto smeta, odnosno nedostaje unutar nas, a ne izvana. Da mi nismo idealni, a naš partner je točno takav kakav treba biti (i upravo time nam pomaže da postanemo 'idealni' ).. mi samo trebamo promijeniti naš odnos prema sebi (ovdje treba paziti na ego!), posljedično tome, sve se opušta, od tog trenutka sposobni smo prihvatiti sve točno onako kako je. Krećemo rješavati partnerski odnos sa nama samima...

Što prije shvatimo da se trebamo prepustiti upravo onom partneru koji nam je namijenjen, to ćemo prije stići do cilja (kroz to ćemo odraditi zadaću koju smo si zadali)..Prije ćemo se usmjeriti na pravi put i sve ćemo bliže biti odgovoru. Doći će na red možda puno zanimljivije stvari u životu, a ne više po tko zna koji put partnerski odnosi. Ako dođe do nesuglasica, blokada, zapitajmo se što nam taj problem želi reći, uzdignimo našu svijest na malo višu razinu i pogledajmo na 'cijelu šumu, a ne samo na jedno drvo'. Vidjet ćemo koje nam se beskrajne mogućnosti pružaju i postat će nam jasno zbog čega smo naišli baš na ovu prepreku i to baš sada. Iz te perspektive ćemo vidjeti prostranstva koja nas čekaju ukoliko prepoznamo da je prepreka samo prepreka, a ne kraj puta, i prijeđemo je.. Ukoliko prepreku na putu prepoznamo kao priliku, dižemo se po vertikali, rastemo, naša svijest nas vodi u viši razred, ukoliko prepreku prepoznamo kao kraj puta, širimo se po horizontali gdje ponovo nailazimo na drugu prepreku (vjerojatno vrlo sličnu onoj predhodnoj) i samo je ovisno o našoj sposobnosti viđenja, da li ćemo putovati po horizontal ili vertikali. Lekcije ponavljamo onoliko puta koliko je potrebno da ih naučimo i popnemo se na vrh. Univerzum ne poznaje prečice..

Prepuštanje partneru
Nemogućnost prepuštanja partneru (ili preuzimanje stvari u svoje ruke) već u startu stvara nezdrav partnerski odnos. Svaki partner se drugom treba prepustiti na onoj razini (prepoznamo je tako jer je najteža) na kojoj ima nešto za razriješiti (odnosno napredovati) u ovom životu. Čim mi preuzmemo stvar u svoje ruke jer mislimo da u tom trenutku znamo bolje, njemu oduzimamo energiju da bude i da izrazi ono što jest i slika našeg idealnog partnera se sve više i više iskrivljava, a mi propuštamo priliku da odradimo ono što imamo za odraditi sa partnerom u ovom životu. Dolazi do toga da on postaje sve pasivniji jer vidi da mi možemo dobro djelovati i bez njega, a mi postajemo sve agresivniji jer se podrazumijeva da on to napravi sam (naravno na naš način).

Prepuštanje partneru je jedan vrlo svjestan i budan čin, to nije pasivno stanje, stanje slabosti ili linije manjeg otpora, tu nismo mlačni i tu ne liječimo manjak samopouzdanja, u tom smo stanju potpuno budni, prisutni i naša je energetska podrška laserski usmjerena u ono što je partneru potrebno (to nije kontrola – osjećaj iza toga je opušten i protočan, a ne zgrčen kao kad želimo imati stvar pod kontrolom).. to je prepuštanje i otvaranje na svim razinama i kako god bude, bit će savršeno.. i onda na tom mjestu pronalazimo svoju ulogu u kojoj smo mi točno to što jesmo..tek sada možemo plivati u tom osjećaju i dalje istraživati sebe i svoj odnos prema svijetu..

Vjerojatno se svatko pita kako je to prepustiti se partneru i svatko osjeća jedan grč od same pomisli na to.. osjećaj je fantastičan, jer smo se mi prepustili i u nama više nema napetosti, kontrole, grča. Mi smo otpustili onu strogost i zahtjeve prema samome sebi.. Jedan 'wellness' osjećaj..potpuna sloboda (od samog sebe). Stanje budnosti, opuštenosti, protoka, izmjene energije u nama i između nas i partnera.. i u tom trenutku nestaje granica kada smo mi prepušteni njemu, a kad on nama, nestaje granica između toga da li je to naša ideja ili njegova, sve se stapa u jedno... i kada krećemo sa takvom energijom, podržava nas cijeli univerzum, sve se slaže na svoje mjesto i sve vodi ka jedinstvu... u tom je trenutku potpuno svejedno gdje živimo i što radimo...

Na isti način prepuštamo se životu i živimo u savršenom skladu s njim..

J..